Koliko govedo ima želudaca i kako se oni zovu?

Govedo  ima jedan želudac. Takav se želudac zove digastrički želudac, a imaju ga svi preživači tj. životinje podreda Ruminantia: goveda, ovce, koze, žirafe, antilope, jeleni, itd. Sličan digastrički želudac imaju i deve, ljama i vikunja. Značajka tog želuca je da se sastoji od pravog želuca i želučanih pretkomora koje pomažu u probavi hrane.

Goveđi je želudac najbolje proučen od svih digastričkih želudaca. Od se sastoji od četiri dijela ili komore: buraga, kapure, knjižavaca i sirišta (koje je zapravo pravi želudac). Kada se životinje sa ovakvim želucem hrane, one samo čupaju bilje i ne žvaču ga nego ga spremaju u prvu i najveću od želučanih komora - burag. On ima ogroman volumen i u njega može stati i do 100 kg biljne hrane. Tijekom boravka u buragu hrana se natapa slinom. Njeno lučenje je u preživača vrlo jako: u ovaca i koza ono iznosi od 6 do 16 litara dnevno, a u odraslog goveda između 100 i 190 litara / dan. Unutrašnjost buraga ispunjena je brojnim mikroorganizmima od kojih su najzastupljenije praživotinje slične papučicama i posebne bakterije. One imaju enzime kojima mogu razgraditi celulozu procesom fermentacije. U tome procesu oslobađaju se organske kiseline od kojih su najznačajnije octena, propionska i maslačna kiselina. U procesu fermentacije celuloze oslobađaju se još i ugljični dioksid i metan. Proces fermentacije započinje kada hrana uđe u burag. Međutim, da bi proces bio potpun, potrebno je dodatno mehanički usitniti celulozu. Kada govedo dođe sa paše u staju (ili se, primjerice, antilopa smjesti na neko mirno mjesto), započne proces preživanja. Tijekom tog procesa manje količine poluprofermentirane hrane vraćaju se u usta te ih govedo dodatno prožvače. Tako usitnjena hrana ponovno odlazi u burag na dodatnu fermentaciju, a zatim u kapuru, knjižavce te konačno u sirište koje je zapravo pravi želudac. Iz sirišta hrana odlazi u tanko crijevo.

Koja je prednost preživanja i digastričkog želuca nad monogastričkim želucem (kakvog imamo mi i mnoge druge životinje)? Preživanje omogućuje da životinja pojede što je više moguće hrane u kratko vrijeme, a da je dodatno mehanički obradi kada dođe na sigurno mjesto. Osim toga, digastrički želuci omogućuju probavu tj. razgradnju celuloze. Za to je vrlo važna mikrobna flora u buragu. Bakterije i praživotinje svojim enzimima razgrađuju celulozu do organskih kiselina koje onda životinje koriste u izgradnji vlastitog tijela. PREŽIVAČI NEMAJU VLASTITIH ENZIMA KOJIMA BI RAZGRADILI CELULOZU!! CELULOZU RAZGRAĐUJU MIKROBI BURAGA, A ONI SAMO KORISTE ZAVRŠNE PROIZVODE RAZGRADNJE!!!

Energija dobivena razgradnjom organskih kiselina dobivenima u buragu čini i do 70% ukupne energije potrebne govedu. Metan govedo ne može iskoristiti nego ga podrigivanjem izbacuje iz tijela. Međutim, mikrobi buraga imaju još važnih svojstava. Oni mogu stvarati proteine iz dušikovih spojeva kao što su na pr. amonijeve soli. Dodaje li se u goveđu krmnu hranu urea, tada se poveća i proizvodnja proteina u goveđem tijelu, pa životinja brže raste i dobiva na težini. To ne bi bilo moguće kada u buragu ne bi postojali posebni mikrobi. Mikrobi buraga mogu i spasiti preživače od loše prehrane. Jedan od važnih proizvoda metabolizma proteina je urea koja se mora izbaciti iz tijela. To sisavci rade mokraćom. Međutim, hrane li se preživači hranom koja je siromašna proteinima, tada se nastala urea ne izbacuje mokraćom nego se usmjeruje u burag gdje ju koriste mikroorganizmi i iz nje proizvode proteine. Doda li se u hranu goveda anorganski sulfat, poveća se mikrobna proizvodnja proteina. Pošto mikrobi buraga proizvode sve esencijalne aminokiseline, govedo ih ne mora (kao što, primjerice, moramo mi) unositi hranom. Osim toga, u buragu se proizvode i neki vitamini skupine B.