Što je trihineloza? |
|
Trichinella spiralis - zavojita
trihinela ili zavojita trihina Trihinela je nametnički oblić iz
razreda Nematodes - oblići. Odrasli su paraziti vrlo mali: mužjak je
dugačak samo 1,5 mm, ženka od 2,5 do 4 mm, a široki su od 40 do 60 *m.
Oni također nametnički žive u tankom crijevu najrazličitijih vrsta
sisavaca, pa i čovjeka. U životnom razvoju nametnika
dvije su faze, crijevna i tkivna razvojna faza. Premda se obje faze
odigravaju u istom domadaru, za obnavljanje životnog ciklusa i širenje
nametnika potrebna su uvijek dva domadara. U toku crijevne razvojne faze u
tankom crijevu domadara žive odrasli mužjaci i ženke, koji su se
razvili iz začahurenih ličinki dospjelih u organizam s pojedenim mesom
zaražene životinje. Trihinele u crijevu spolno dozore, a ženke se nakon
oplodnje uvlače u crijevnu sluznicu i tu legu žive mlade ličinke. Svaka
ženka leže 200-1500 ličinki, duljine 0,1 mm. Ličinke zatim prodiru u
limfne putove i njima u krvotok. Tada počinje seoba ličinki krvotokom po
čitavom organizmu domadara, a time i tkivna razvojna faza nametnika. Na
svojem putu ličinke dolaze u različite organe domadara, ali se dalje
razvijaju samo u njegovu poprečnoprugastom mišićju. Ličinke se
skupljaju najviše u mišićima koji su najaktivniji i stoga najbolje
opskrbljeni krvlju, a to su mišići ošita, trbušni i prsni mišići,
zatim mišići vrata, jezika i žvačni mišići. Ako se ličinke nasele u
ostala tkiva, ubrzo propadaju. Ni u srčanom se mišiću ne mogu dugo održati.
U poprečnoprugastim mišićnim snopovima ličinke rastu u dužinu, pri čemu
se spiralno savijaju, a oko njih mišićno tkivo stvara čahuru vretenasta
oblika, dugačku od 0,4 do 0,5 mm. Ličinke stare tri tjedna velike su oko
1 mm.Tek u toj razvojnoj fazi ličinke postaju otporne na djelovanje
probavnih enzima i sposobne da invadiraju novog domadara. Začahurene ličinke
se mogu u mišiću vrlo dugo održati žive, obično nekoliko godina, ali
i više desetljeća, premda se već nakon nekoliko mjeseci mogu u čahuri
taložiti soli kalcija, te one ovapnjuju. Začahureni nametnik u svinji živi
11 godina, au čovjeku oko 30 godina. Dalji razvoj tako začahurenih ličinki
trihinele moguć je samo uz uvjet da ih s mesom invadirane životinje opet
pojede čovjek ili životinja. S mesom pojedene začahurene ličinke
dospiju zatim u želudac gdje se uz utjecaj probavnih enzima čahure
otapaju i za nepuna 24 sata se iz oslobodenih ličinki razviju mladi
nametnici koji ponovo počinju svoj razvojni ciklus u novom domadaru. Općenito se smatra da mužjaci
ubrzo nakon kopulacije ugibaju, a ženke u sluznici žive još dva do tri
tjedna i za sve to vrijeme legu nove ličinke. Zbog toga je i seoba ličinki
u organizmu domadara najmasovnija obično u toku drugoga tjedna, a
postupno jenjava kako ugibaju zrele ženke u crijevnoj sluznici. Razvojnom ciklusu trihinele u
organizmu odgovaraju i razvojne faze i tok bolesti trihineloze u čovjeka.
Duljina inkubacije i težina oboljenja ovise prije svega o količini
pojedenih ličinki u mesu, tj. o njihovoj gustoći u pojedenom mesu, te o
količini pojedenog trihineloznog mesa. Smatra se da u prosjeku više od
50 ličinki u gramu mišića izaziva znakove bolesti, a više od 100 ličinki
po gramu uzrokuje tešku sliku bolesti. Kilogram svinjskog mesa može sadržavati
oko 12500 čahura s ličinkama. Bolest se razvija obično ubrzo
nakon jedenja trihineloznog mesa, a očituje se proljevima, povraćanjem,
povišenom temperaturom i općom klonulošću, što vrlo često podsjeća
na sliku akutnog trovanja hranom. To je i razlog da se prvi znakovi
oboljenja često odmah i ne prepoznaju. Oni se odnose na crijevnu fazu
razvoja nametnika u toku kojega odrasli oblići svojim prodiranjem oštećuju
crijevnu sluznicu, a njihovi produkti djeluju i otrovno. No, za slabih
zaraza opisane smetnje mogu biti i vrlo blage. Kad se ličinke u toku tkivne faze
nastave širiti po tijelu zaražena čovjeka, često se razvija vrlo
ozbiljno oštećenje cijelog organizma s visokom vrućicom, živčanim i
srčanim poremećajima, kožnim osipom, proljevom, oteklinama i bolovima u
mišićima. U tom se stadiju poveća i broj eozinofilnih leukocita u krvi,
što se smatra jednim od vrlo karakterističnih znakova bolesti. Općenito
se smatra da su oštećenja organizma u toku trihineloze pretežno
alergijske i toksičke prirode. Ona nastaju više zbog reakcije organizma
na prodor nametnika, a manje zbog njegova štetnog ili otrovnog
djelovanja. U prirodnim se uvjetima zaraza
trihinelom održava pretežno među mesožderima i svežderim životinjama.
To su najčešće domaća i divlja svinja, štakor, vuk, lisica i druga
zvjerad. Zaraza među tim životinjama raširena je širom svijeta. U
ljudi je osobito česta u Sjedinjenim Američkim Državama, u Kanadi i
istočnoj Evropi. U našoj zemlji ima takoder žarišta među divljim životinjama,
a povremeno se javljaju veće ili manje epidemije među ljudima. Čovjek
se obično zarazi kada jede nedovoljno kuhano ili pečeno, a najčešće
sušeno meso zaražene svinje. Izuzetno je izvor zaraze i meso divlje
svinje, medvjeda ili jazavca. Prilikom klanja zaraženih životinja često
se zarazi i više ljudi koji u takvim prilikama, obično u povodu skupnih
svečanosti, jedu meso zaraženih životinja. Domaće se svinje zaraze bilo da
pojedu zaraženo meso uginule divljači prilikom ispaše žira u šumi
ili, što je u nas češće, kad im lovci na lisičje krzno daju lisičje
meso za hranu. Lisice su u nas vrlo često zaražene trihinelama (30 %). U
tovilištima se zaraza svinja može prenositi pri klanju zaraženih svinja
davanjem njihovih otpadaka zdravim svinjama. Svinja se može zaraziti i
kad pojede zaražena štakora. Trihineloza se uspješno suzbija stalnim
veterinarskim nadzorom prilikom klanja svinja. Od svake zaklane svinje
pretražuju se uzorci mesa na ličinke trihinele. U našoj su zemlji takve
trihineloskopske pretrage svinjskog mesa u klaonicama obavezne, zbog čega
je i zaraza ljudi svinjskim mesom ograničena isključivo na meso koje
potječe od individualnog klanja u domaćinstvima bez veterinarskog
nadzora. Međutim, u velikim klaonicama, gdje zbog velike frekvencije nije
moguća trihineloskopija, svinjsko se meso podvrgava dužem dubokom
smrzavanju (od - 40 do - 70 ° C), tako da uginu začahurene ličinke
trihinele u mesu. Laboratorijska dijagnostika.
Dokazivanje ličinki ili odraslih nametnika u stolici za vrijeme crijevne
trihineloze rijetko daje dobre rezultate, zbog čega je mnogo važnije
pretražiti ostatke mesa koje je izazvalo zarazu. Uzorak mesa pretražuje
se stisnut medu dvjema staklenim pločama stegnutim vijcima. Takav se
uredaj naziva kompresorij. Pripravak se pretražuje lupom, te se traže
karakteristične vretenaste čahurice veličine oko 0,5 mm sa spiralno
savijenim ličinkama. Taj se postupak pretrage naziva trihineloskopijom.
Sigurniji rezultati postižu se nagomilavanjem ličinki iz uzorka mesa.
Uzorak ispitivanog mesa, naime, isiječe se i podvrgne digestiji pomoću
pepsina i kloridne kiseline. Takvim se postupkom ličinke iz digeriranog
mesa skupljaju na dno otopine te se lako nalaze u mikroskopskom pripravku
taloga. |