Suđenje Hrvatskoj "privatnoj"veterinarskoj   praksi
28.02.2002 godine, u 11 sati, u Zagrebu, u Planinskoj 2b, započela je najveća farsa u povjesti Hrvatskog veterinarstva, u režiji pojedinih članova Hrvatske Veterinarske Komore. Uz režisere kao koreografija pojavilo se Stegovno Vijeće u sastavu: Ivan Pelko dr.vet.med, Renato Peteh dr.vet.med, mr.sc.Dragutin Štener dr.vet.med, mr.sc. Željko Poznić dr.vet.med, dr.sc. Vladimir Pezo dr.vet.med, te mr.sc. Đurđica Stubičan, dr.vet.med kao predsjednica Odbora za veterinarsku etiku HVK. Glavni akteri režije i instrumentarij pojedinih direktora Veterinarskih Stanica, a ujedno i glavni krivci za ovaj sramotni čin bili su Tajnik HVK Zlatko Hrastnik dr.vet.med i predsjednik HVK mr.sc.Nikola Vrabac dr.vet.med.

Protiv devetorice doktora veterinarske medicine, vlasnika "privatnih" veterinarskih ambulanata pokrenut je stegovni postupak koji je mogao rezultirati i oduzimanjem Licenci i zabrane rada. Stegovni postupak je pokrenut upravo protiv njih i upravo sada kada su izašle Promjene i Izmjene Zakona o veterinarstvu, tj.kada su vlasnici mogli birati veterinara za svoje životinje.

Ostali vlasnici "privatnih" ambulanata(njih negdje oko tridesetak), nisu mogli ostaviti kolege na cjedilu, te su digli svoj glas protiv nepravde i zloupotrebe HVK, od strane direktora i lobija oko njih koji preko institucije HVK nastoje zaštiti svoje osobne interese i očuvati svoj monopol na tržištu. Prilikom dolaska u prostorije HVK, dočekala ih je zaštitarska tvrtka "Sokol Marić" angažirana od strane tajnika kolege Z.Hrastnika i predsjednika HVK, kolege N.Vrabca. Tim aktom ogorčenost veterinara iz privatne prakse porasla je do usijanja, tako da su bili prinuđeni pozvati Policiju u zaštiti svojih interesa.

Postavlja se pitanje s kojim pravom su tajnik i predsjednik HVK angažirali Zaštitatsku tvrtku i protiv koga, kad se iz Statuta HVK vidi da je njen rad javan, i tko je odobrio financijska sredstva za taj akt protiv njenih članova koji ta sredstva plaćaju kroz svoju članarinu. Ostali dio priće možete popratiti kroz slikice o tom događaju:

Radni nalog jednog od zaštitara, sa zadatkom nadzora i zabrane ulaska nepozvanih osoba. Citat iz Statuta HVK: članak 12-Djelovanje HVK je javno. Javnost rada HVK ostvaruje se prema odredbama Statuta HVK i općih akata HVK.
Ni nakon objašnjenja zaštitaru kako smo mi kolege veterinari i kako smo članovi HVK, i da samo želimo prisustvovati Stegovnom vijeću nismo dobili dozvolu ulaska. Kolega Pavo Lucić čeka svoj red na stegovni postupak sliježeći ramenima u čuđenju što se dešava.
Lista kolega koji trebaju biti na Stegovnom postupku(lijevo), i tužioca (desno) koji su trebali dokazivati teške povrede rada po predsjedniku Vrabcu i ostalim režiserima. Predsjednik N.Vrabac pokušava lažima objasniti kako je Zaštitarska služba angažirana na zahtjev Predsjednika Stegovnog vijeća.
Tajnik HVK, Z.Hrastnik, jedan od glavnih stratega HVK. Postavlja se pitanje tko mu je dao pravo da potpiše nalog za isplatu Zaštitarske službe(sa sredstvima koja su prikupljena od naših članarina), i da koristi tu službu protiv nas kao članova HVK, i tako krši Statut HVK. Mislim da to nije ni važno , jer ovdje kadija te tuži, i kadija ti sudi. Lijevo Županijski vet.inspektor, Županije Vukovarsko -Srijemske u svojoj izjavi pokazao je koliko je pristran sa stavovima pojedinih Direktora Veterinarskih stanica i pojedinih struktura HVK. Legendarno Stegovno vijeće HVK. Treći zdesna predsjednik Stegovnog vijeća Ivan Pelko,dr.vet.med, direktor Veterinarske stanice Zelina. Kolega V.Pezo već se na prvom slučaju kolege S.Frčka ogradio od daljnjeg rada i htio podnijeti ostavku, no Stegovno vijeće nije dopustilo takav gest.
Novinari Večernjeg lista. Predsjednik HVK pokušava novinarki Večernjeg lista objasniti kako su ovo sitnice, dotični citat snimljen na tonskom zapisu:" Nije Vam to ništa, tu je samo devet veterinara iz privatnih veterinarskih ambulanata, pa to je samo 7% veterinarskih ambulanata u Hrvatskoj, inače služba super funkcionira, pa to je zanemarivo......." Kolega S.Frčko ni nakon utjehe svog odvjetnika nije mogao vjerovati da se to dešava, njemu, nama, u Lijepoj našoj, u 21 stoljeću. U pozadini kolega R.Angembrandt iz Đakova sav u panici i strahu od čekanja na svoj red.......Poručili bi kolegama-nemajte straha, cijela privatna praksa je s Vama i nećemo dopustiti režiserima i koreografima da Vam sude i uzimaju Licence, ni Vama, ni bilo kome, u ovoj državi, u 21 stoljeću, koji sa svojih deset prstiju i poštenim radom hranite sebe, svoje djelatnike, i svoje obitelji.
Nakon što nam je onemogučen ulaz u prostorije HVK, pozvali smo policiju, kako bi zaštitila naša građanska i ustavna prava. U sredini kolega V.Glumac iz Čakovca, koji je nedavno od majke komore dobio ukor kao stegovnu mjeru. Desno magistar Husnjak iz Klanjca kao potpora kolegama. Osmjeh na licu kolega u nadanju da će razum ipak prevladati i da ćemo biti pušteni, da i mi saslušamo naše kolege na stegovnom postupku.
Nakon dva sata neizvjesnosti i pregovaranja, te na vrhuncu usijanja i iskušenja da jednostavno nasilno uđemo u prostorije HVK ipak je prevladao razum. Kolegica Gvardijan iz Šibenika proputovala je je oko četristotinjak kilometara kako bi svojim kolegama na stegovnom postupku pružila potporu solidarnosti i onemogućila isceniranu farsu stegovnog postupka užeg rukovodstva HVK.
Šećer na kraju, Dr.Pezo i mr.sc.Đurđica Stubičan, kolege kojima se može iskazati poštovanje za razliku od ostalih koreografa i njihovih režisera. Postavlja se pitanje zašto su kolege umalo izgubile licence:-Jedan i glavni razlog bio je taj što su željeli raditi, biti ponosni na svoj rad i osječati se kao i druge kolege u Lijepoj našoj, bez imalo degradacije i ponižavanja. Jednostavno nekolicinu pasa pocijepili su u dvorištu vlasnika, što Pravilnik izuzetno zabranjuje, dok s druge strane kolege iz Veterinarskih stanica cijepe pse i na Mjesecu a kamoli ne u dvorištu vlasnika.
Ovaj stegovni postupak nije bio usmjeren samo prema određenim kolegama, već primjer na koji naćin će se obračunati Pojedinci iz HVK,  pojedini Direktori Veterinarskih Stanica i njihovi pijuni sa cijelom privatnom praksom u Hrvatskoj. Porućio bih, nažalost Gospodo neće moći. Kad dirnete u bilo u koga od nas dirnuli ste u sve kolege koji žele pošteno raditi, osječati se kao ljudi i baviti se veterinarskom medicinom. Nadam se da će korumpirani režiseri i njihovi koreografi to shvatiti na vrijeme, jer kiša je pala a bujica tek dolazi.
Poštovane kolege i kolegice, bez obzira u kojim veterinarskim organizacijama i ambulantama radite, ukoliko želite raditi i osjećati se kao doktori veterinarske medicine, i svoj probitak temeljiti na svojoj kvaliteti, znanju i poštenju, osudite ovakve činove i farse, jer svi mi imamo samo jedan put. Put doktora veterinarske medicine.
©Mario-veterina 2002